Translate

srijeda, 30. ožujka 2011.

KAKO SAM NAUČILA...

Pin It

Kako sam naučila heklati čipku akrilnom bojom...

  
Štovana kartonska kutija, zamamnih oblina, ustala se rano jutros i prije no što je odjenula svoj omiljeni  crno-bijeli kućni ogrtač s čipkanim rubovima, pomirisala je svoje brižno njegovane ruže. U tom trenutku sve joj se učini toliko jednostavnim, kao haiku pjesma o japanskom cvijeću.






ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

U ŠUMI

Pin It
Ovaj smo vikend bili kod babe i dide u Raklju. Rakalj se nalazi 24 km od Pule. Rakalj je maleno selo. Ja jako volim ići u Rakalj. Došli smo piliti stabla kako bi se mogli grijati na drva druge zime. Od babine i didine kuće išli smo na Palež. Na Palež je svako došao na svoj način. Ja sam vozio moju sestričnu (kod nas se kaže zrmana) na quadu. Cijelo vrijeme mi je brojila kako da vozim. Moj nas je tata pratio pješke. Poslije nam se pridružio i moj barba ( brat moga tate ) koji je došao na bicikli. 



Mama, baba i dida došli su starim yugom. 
Put do tamo je jako ružan. Zato se tamo vozi samo s razdrndanim starim autima.  S tim autom često znamo ići i do plaže u Raklju.
Od tuda smo pješice krenuli do druge babine njive Dolac. Prolazili smo ovim putevima koje oni održavaju.




U Dolcu su dida i baba posadili pšenicu ( mi kažemo šenica) za divljač. 

Ima i nekoliko maslina. 


Tu se nalazi  i jedna čeka. Na njoj moj dida Ivo i moj tata čekaju prasce. Prasci se love po noći. Kada budem veliki i ja ću biti lovac, kao i moj tata. Ja ću biti prvak svijeta u lovu!

 
 Tata je uzeo svoj alat. 


Mama je uzele svoj. 


Dok smo se igrali, vidjeli smo puno cvijeća. 




 Našli smo i par šparuga. Jako su male.





Medinu jagodu.


Neobično stablo.




Jedan cok.


I neko ljigavoliko-zelenoliko biće.


Nakon puno igre, jako smo ogladnili. Baba nam je napravila marendu. 


Mi smo jeli na visokoj nozi. 


Odrasli su sjeli na travu. 


Kada smo se već jako umorili i napilili puno drva, umorni smo se vratili kući. 





Ja sam ostao još jedan dan kod babe i dide, a mama i tata otišli su kući. Bilo mi je jako lijepo.

nedjelja, 27. ožujka 2011.

ONA

Pin It
Od najdraže mi vještice broj 3  dobila sam ...pa gotovo stvari 3.





Prva je bila medaljon sreće da me zaštiti od zle nesreće.


Rukama se svojim vještim služila kako bi me sreća poslužila.

Druga je bila papirnate naravi. Služi da pohrani sve stvari koje se frenetično roje u mojoj glavi.


Nalog je dala  e-sidori da ga skroji!

Mislim da ste pohvatale sve veze i zaključili da  kod Sandre Z. nema ništa bezveze!
 
Još jednom podsjećam na događaj cijeli što dogodio se baš kao što smo htijeli!

petak, 25. ožujka 2011.

U SRCE SAM TE ZAKLJUČALA...

Pin It
Netko i dalje ne miruje. Postao je dosadan. Neda mira. Da ga se riješim, poslušala sam ga. Natjerao me da napravim ovo :


Kako? Ovako :
1. Kupi okvir!


2. Ofarbaj ga!


3. Uzmi kalup!


4. Ulij gips i napravi drugi okvir!


5. Nađi preslatkog anđela i zalijepi ga na prvi okvir. Na njega zalijepi drugi okvir. Rubove i vitice drugog okvira "ovlaši" s bitumenom. Zavidaj  tri kukice!


6. Kupi trakicu i materijal. Po mogućnosti na kockice, točkice i prugice. Ja nažalost nisam imala sreće s točkicama i prugicama! 


7. Napravi srca!


8. Okači ih!


9. Objavi post!

10. Zahvali se svima!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...