Translate

utorak, 24. travnja 2012.

KLUPICA PRIJE ZOMBI ZONE

Pin It

Ovo je ( ako dobro brojim ) treći makeover najobičnije ikeine klupice. Bijela boja, naslikane ruže uz diskretni dodatak šablona. 



 
Nju sam napravila prije no što sam ušla u zombi zonu. Ako ne znate što je zombi zona, sam ulazak u zonu prepoznat ćete po karakterističnim retoričkim pitanjima i iščuđavanju :

Ajme kakav je ovo dan??? Je li i Vama teško? Meni se oči same sklapaju i osjećam se kao zombi. Tu sam, kao stalno radim ( barem je takav osjećaj ), ruke mi vise do poda, vučem noge, zapinjem o mrvicu kruha.

A daljnji razvoj možete očekivati kao u primjeru pisanja ovog posta  :

Dok osmišljavam tekstualni dio, Juraj me prekine i viče da voda ( za kavu ) kuha. Otvaram ormar kako bih uzela šalicu, a u ruci mi ostanu vrata jer su se odvalila na jednoj strani ( sistem koji se otvara prema gore, širine 1,20 m pa sami zaključite koliko su teška ). 

Nekako naguram tipliće natrag da barem vrata zatvorim i da izdrže dok mr.P. ne dođe ( koji by the way još ni s posla nije stigao, ali što jest-jest, prijavio je kašnjenje ). I dok voda još uvijek kipi, moram brže bolje zalijepiti neki podsjetnik dok ne zaboravim ( jer ipak sam u zombi zoni ). 

Nađem papir ( post it, super, ne moram posebno lijepiti ) napišem upozorenje i stavim ga na vrata. I konačno, pomislim, idem dovršiti kavu . I dok ju ja završavam, poleti papirić i pada direktno, najbržom i najpravocrtnijom putanjom ravno u vodu ( dotična su vrata iznad sudopera ). 

Kvragu! 

Odložim opet lončić s vodom i brzo grabim papir dok se boja flomastera ne razmulja jer je već polako počeo tonuti, a sve skupa moglo bi biti jako opasno za bijela vrata ormara ( jer komu se da  ponavljati cijeli postupak pisanja kad se nalazi u zombi zoni? )

Zalijepim ga onako mokrog ne obazirući  se na osobnu površnost. Još ga i krajičkom desnog oka, razroko koliko mi vid dopušta, nadgledavam dok nastavljam kuhati kavu. Natopljen vodom, zarolao se kao sarma dok krupne kaplje vode kapaju natrag u sudoper, a sama poruka gubi cijeli smisao jer se više uopće ne vidi što piše. Ali nema veze!

 I kad sam konačno zakuhala kavu, po pravilima zombi zone, morala sam i nju krivo izliti, uz rub, ali tako da ni sama to ne primjetim sve dok šalicu ne stavim na stol i ostavim tragove ( nekoliko puta ). 

Ali znate što je u cijeloj priči ispalo kako treba? Papirić se sam ispeglao i još uvijek stoji, ravan kao nožni prsti balerine, a ja imam gotov post i sad idem vidjeti što ste Vi radile!

nedjelja, 22. travnja 2012.

NEŠTO TOČAKA I STARKI(CA)

Pin It

Nije da sam se posebno naradila u zadnje vrijeme, ali tko broji? 211, ako mislite na točkice :)) ...ili 40, ako mislite na godine :(( ...danas.




Tanjur, jednostavan, sam po sebi dovoljno lijep, ali prazan. Niti kolača, niti pršuta u njemu... Ništa! Nada! Zero! Stoga, odlučih da mu treba trajnije rješenje. A što može biti vječnije od osvježavajuće bijelih i zapečenih točkica?

Možda starkice? U nekoliko boja?



Linking up to :
UndertheTableandDreaming
homework

nedjelja, 15. travnja 2012.

BILJANA PLATNO BELEŠE

Pin It

Znate tu pjesmu? Ja sam bila uvjerena da ju znam. Ono fakat znam, jer kad god bi se spominjala Biljana, završilo bi s Biljanom koja platno beleše. Kao kad se spomene Jelena, a svi ( mislim ja ) zapjevaju "O Jelo, Jelice, zaspala kraj jezera...


A kako se u ovoj priči radi o platnu, asocijacija na Biljanu bila je neizbježna. I prije no što sam htjela napisati ovaj post, kažem samoj sebi ajde da vidim što točno Biljana radi u toj pjesmi, osim što platno bijeli, da ne kažem beleše, jer stvarno ne znam konjugirati na makedonskom jeziku, a niti sam sigurna radi li se o aoristu, imperfektu ili nekom trećem vremenu.



I na kraju, da skratim, niti sam shvatila što točno Biljana radi, osim da bijeli platno, jer Google prevoditelj ne abadira Biljanu, a niti mogu reći da mi je melodija poznata ( čak i mr.P viče da mu to zvuči kao da pjevaju Japanci...a mogu biti i Kinezi, što se njega tiče! ). 


Linking up to :

UndertheTableandDreaming
homework

utorak, 10. travnja 2012.

KAKO OŠ?

Pin It
Oš okomito? Mo'e!


Oš vodoravno...Opet mo'e!


Oš sa slikom? Okomito? Ma mo'e!


Oš vodoravno sa slikom? Jep, mo'e i tako!


A mo'eš i na zidu...vodoravno il' okomito...sa slikom il' bez slike. Ma mo'e kako god 'oš, dok je oblutaka!

subota, 7. travnja 2012.

HECTOR U POTRAZI ZA SREĆOM

Pin It

Ako volite Malog Princa, tada preporučam Hectora u potrazi za srećom!


Igrom slučaja, upućena sam na nju, točnije, na njezinu naslovnicu jer sam trebala pokušati napraviti nešto slično naplavini i balonima od žarulja sa citatima iz te knjige...Kad sam ju ugledala, zaljubila sam se u plavo nebo i bijele oblake, i neizmjerno simpatičnu ilustraciju samog Hectora.




I dok sam smišljala plan "što-kako-čime", kupujući knjige za osobni užitak, nabasam na upečatljivu naslovnicu koju bez dvojenja kupim. I po ne znam više koji put, uvjerim se da je sreća u nama samima te da je život u svojoj osnovi vrlo jednostavan.

I sretan Vam Uskrs!




Linking up to :

UndertheTableandDreaming
homework
The 36th AVENUE

utorak, 3. travnja 2012.

KUĆICE,KUĆICE I SAMO KUĆICE

Pin It

Kućica zelena i kućica žuta 
osvanule su pokraj livadnog puta.
Nestala je zima ljuta, rješila se toplog kaputa.

Kućica ljubičasta i kućica ružičasta 
iz ulice su starog hrasta,
i nikuda ne idu bez novog proljetnog plašta.




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...